Koncept izdavaštvo · recenzije

Okus čokolade u Parizu ★ Jenny Colgan

Izdavač: KONCEPT izdavaštvo

Ocjena: 5/5 ★★★★★

Prevela: Ana Briški Đurđevac


Ponekad gorka, katkad slatka, ova će vam priča zasladiti srce i um, baš poput prave čokolade.



O knjizi


Život je sladak u ovoj toploj priči o malenoj čokolateriji u Parizu. Zora rudi iznad Pont Neufa, uličice Pariza oživljavaju, a Anna Trent je već budna. I u najljepšoj čokolateriji u Parizu spravlja najfiniju čokoladu bogatu raznovrsnim okusima za kojom luduju pariške dame, gospoda i turisti. Golema je to promjena za nju koja je godinama radila u tvornici čokolade na sjeveru Engleske. No Ana je doživjela nesreću na poslu i završila u bolnici. Ni slutila nije da će baš ondje ponovno sresti gospođu Claire, svoju nekadašnju učiteljicu francuskoga, koja joj ponudi posao u pariškoj čokolateriji koju vodi njezina mladenačka ljubav – čuveni pariški čokolatijer Thierry. I onda se sve zakotrlja. Stare se rane ponovno otvore, neke zacijele, a Anna otkrije i o sebi i o čokoladi ono što nije mogla zamisliti ni u najluđim snovima.


Moj dojam


Ponekad gorka, katkad slatka, ova će vam priča zasladiti srce i um, baš poput prave čokolade…

Koja je ovo predivna knjiga!!! Whoa!!! Ovako se piše ljubavni roman…

Ovo je moja prva knjiga spisateljice Jenny Colgan koja, u svijetu, već godinama ne silazi s top lista najboljih autorica romantičnih novela.

Colganica se kod mene dokazala i popela se na sam vrh liste meni najdražih spisateljica ljubavnih romana.

Šarmantna je ovo pričica na čijem kraju se kriju fini, čokoladni recepti (koji se bez problema daju veganizirati, u slučaju da ste vegan kao ja).

Neću vam prepričavati priču jer bi to bilo glupo i pokvarila bih vam doživljaj. Mogu vam samo reći svoj “point of view”, a to je da sam naprosto – oduševljena.

Pratimo usporedno dvije priče.

Jedna je u sadašnjosti gdje je glavna protagonistica tridesetogodišnja Anna, dok je druga. priča smještena u 1972. godinu sa Claire kao glavnim likom.

Priča s Annom započinje urnebesno smiješno, iako je situacija, u biti, tragična… Prizor koji se opisuje na početku doslovno sam mogla zamisliti kadar po kadar kao u nekakvoj romantičnoj komediji… Svi likovi su nadasve karizmatični, upečatljivi, uvjerljivi… I lako je povezati se s njima…

Atmosfera priče je ono što ovoj knjizi daje tu finoću, taj neodoljivi “wanderlust”. Ta šik atmosfera, prava francuska, prava pariška.

Ova knjiga je jedan od onih aviončića koji čitatelje transportira u razne zemlje/države/gradove, izmišljene i stvarne… Ova nas transportira u stari Pariz (u prošlost) i moderni Pariz (u sadašnjost).

I malo je reći da je čarobno. Savršeno. Zavodljivo. Neodoljivo.

Dobila sam dojam da Colganica jako dobro poznaje Pariz. Nije on tu umetnut samo kao grad mamac za romantične duše, on zaista živi u knjizi. Taj grad je toliko dobro dočaran da se doslovno možete zamisliti kako sjedite na francuskom blakončiću, jedete kroasan i pijete espresso promatrajući grad kako se budi, gledajući Eiffelov toranj u daljini i udišući mirise vrućeg kruha i čokolade koji se šire iz pekara i čokolatijera podno vas.

Rado iščekujem sve sljedeće Jennyne romane…



“Bilo je to glupo, bilo mi je trideset godina, nisam imala novca, imala sam samo osam prstiju na nogama i stanovala sam u minijaturnom stanu s ovisnikom o partijanju, i imala sam privreni posao. No odjednom, ne znam ni sama kako, zapljusnuo me snažan osjećaj slobode.”


PicsArt_08-31-09.59.38.jpg



“Nakon dva mjeseca shvatila sam da uživam ustati u cik zore, putem pomaziti Nelsona Eddyja, psa koji je nosio novine svojoj gazdarici svakoga jutra; svježe oprani pločnici oživjeli bi, voda se cijedila niz odvode, maleni, smiješni kamioneti dovozili su pića i svježu hranu; miris kruha koji se pekao širio se posvuda; posvuda su jurili ljudi koji su radili u kuhinjama – nisam mogla vjerovati koliko je restorana u Parizu… A onda bih podignula pogled prema krovovima i golubovima i oblačićima kako bih provjerila hoće li uslijediti još jedan prekrasan dan. A toga je ljeta svaki dan bio takav.”


Žalosno je što je ova knjiga tek 2019. godine prevedena i izdana kod nas, a na engleskom je dostupna od 2013. godine. Hvala Koncept izdavaštvu što nam je preveo i tiskao ovu poslasticu i što će nastaviti s nizom Jennynih romana.


Lagana je ovo ljetna čokolada koja se topi u ustima, ova topla, slatka, ali ne preslatka, romantična, pariška priča… Uživajte…


U isčekivanju idućih romana ove autorice, s veseljem se bacam na “Knjižaru na obali”.



O autorici


Jenny Colgan autorica je brojnih hit-romana, kao što su The Little Shop of Happy Ever After i Summer at Little Beach Street Bakery u izdanju izdavačke kuće Sphere. Roman Meet Me at the Cupcake Cafe dobitnik je nagrade Melissa Nathan za najbolju duhovitu romansu 2012. godine, a nalazio se i na popisu najprodavanijih romana Sunday Timesa, kao i Welcome to Rosie Hopkins’ Sweetshop of Dreams, dobitnik nagrade RNA za najbolji ljubavni roman 2013. godine.



Citati


“Država bolesnih bila je potpuno drugačija od svega što sam poznavala. U toj te državi netko drugi hranio i pomicao i svi su ti se obraćali kao djetetu i uvijek, ali baš uvijek ti je bilo prevruće.”


“Biti mlad i prvi put u Parizu… Mademoiselle, zavidim vam.”



“Oduvijek su me impresionirali ljudi koji su dovoljno samopouzdani da budu neuljudni.”


“To vi Britanci nikada nećete shvatiti. Mislite da morate raditi, raditi, raditi, otvarati dućane nedjeljom, natjerati majke i očeve koji imaju obitelji da robuju u supermarketima u tri ujutro i tjerati ljude da napuste svoje domove i svoje crkve i svoju djecu kako bi nedjeljom išli u kupovinu.”


“Da! Tjeraju ljude da rade nedjeljom! I za vrijeme ručka! A zašto? Za smeće iz Kine? Za jeftinu odjeću koju šiju sirote žene iz Malezije? Zašto? Da možete češće u KFC žderati pohanu piletinu? Radije bi pojeli šest tabli loše čokolade umjesto jedne table dobre čokolade. Zašto? Zašto je šest loših stvari bolje od jedne dobre?”


“Nisu ni mogli znati, njihova su tijela bila zdrava, imali su djecu, razmišljali su o novom automobilu i hipoteci i o tome kamo će za praznike. Iako su svi ljudi na svijetu živjeli pod sjenim smrtne osude, nisu je bili svjesni…”


“Draga. To je samo uživanje. Sreća. Kao čokolada, ne? Ne trebaš se osjećati krivom, ni tužnom, ni posramljenom. To je čisti užitak.”


“Pogledaj mene. Cijeli me svijet želio natjerati da se posramim. I nije mu uspjelo.”



Preporuka do neba svim zaljubljenicima u Paris, čokoladu i romantiku.



Link za kupnju: https://www.koncept-izdavastvo.hr/knjige/okus-cokolade-u-parizu/


Jedna misao o “Okus čokolade u Parizu ★ Jenny Colgan

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s